bzv nocne misli
Ne znam zasto sam to uradila.Vise ne znam.Znam samo da posle ovoga nikad necemo vise da budemo zajedno.I to na jako ruzan nacin.Izgubila sam ga,isto onako kako sam ga i dobila.Srusilo se sve,ceo zivot,ceo svet,znala sam da ce da mi bude krivo...a ipak sam to uradila.I dalje ne znam zasto.
Ponekad je bolje da glumis,ili da trpis,a ne ovako.I sad znam...on misli da ce ovako biti i dalje,ali ne zna koliko sam se promenila,i koliko je sve sada drugacije,nece biti nikakvog ponedeljka,nije mi vise stalo,svoju sansu je imao davno,i izgubio,isto kao sto sam ja svoju konacno veceras,ali ok...life is going on...mozda nisam trebala,ali kasno je za bilo kakva preispitivanja,ono sto je bilo bilo je,a ja moram da naucim da zivim s tim.
Mesec po mesec...cas prodjose 2 godine...tako i ovih godinu dana,sve sto covek ima tako lako moze da izgubi...i onda dolazim do zakljucka da je samo par stvari vredno,ostalo su gluposti,nista osim gluposti...nisam vise kao ranije,da radim prvo sto mi padne na pamet...pocela sam da razmisljam,promisljam,ali gubim se,prestala sam da budem dete,sada sam devojka,mada tuzna devojka,ne tuzna,ne jadna,nego razocarana...i sada imam utisak kao da mi je svejedno,ne zelim novog,ne zelim drugog...ne zelim nikog.
Zelim tisinu,more,lepu muziku,mirnu plazu na kraju sveta...kad bi zivot bio jednostavan!Ehhh sto li nije?Volela sam puno,previse za nekog mojih godina,trudila se jos vise,kidala se,nervirala,smejala,a jos vise plakala,do prekjuce sam bila ubedjena da konacno postoji nesto lepo,fino,onako kako sam oduvek sanjala i zelela...ali ne postoji...u tome je i draz zivota...nikada neces pronaci sve sto zelis,tocak sudbine se okrece,danas letis,sutra padas..a sve tako brzo...I znam,ako sam danas na dnu,sutra cu vec biti korak iznad sve dok ponovo ne poletim i sve tako u krug,u krug...
Ko zna zasto je ovako dobro.Verujem...vreme je da krenem dalje,da se maknem sa istih tacaka,da guram napred,mislim dalje,vidim sire...i hocu,samo tezak je prvi dan.Uvek je tezak prvi dan...Laku noc!